BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

Masonry

Live Search

Na kraju knjige, govori i i slikovito opisujući ponovni susret sa poznanicima iz manastira deset godina kasnije.


U knjizi „Američki Šaolin“ (American Shaolin), Matthew Polly opisuje dvogodišnje iskustvo boravka u čuvenom manastiru zarad ovladavanja sobom kroz savladavanje različitih aspekata kung fua. Na kraju knjige, govori i i slikovito opisujući ponovni susret sa poznanicima iz manastira deset godina kasnije.

 On pominje zajednički odlazak na festival i takmičenje u izvođenju takozvanih „formi“ kung fua, slično kao kate u karateu. On je rekao. napisao i dočarao ovako svoje iskustvo: „Nakon banketa zajedno smo otišli da gledamo tradicionalno takmičenje u formama. Učesnici su pretežno bili mladi učenici, ali postojala je i seniorska kategorija u koju u kung fu spadaju svi iznad četrdeset godina. Većina seniora bili su instruktori kung fua iz različitih škola. Svaki je bio burno i srdačno pozdravljan od strane svojih učenika. Čovjek koji me je najviše impresionirao, bio je seljak u svojim sedamdesetim, čija sjeda kosa je bila sa nekoliko crnih vlasi. On nije nosio skladnu svilenu odoru ostalih takmičara, nije imao ništa vrijedno na sebi. Nosio je ono što je svakog dana nosio tokom rada na selu, debelu plavu pamučnu jaknu, sive pamučne pantalone i tradicionalne crne patike za kung fu. Njegovo oružje bilo je pudao, veliki štap sa debelim sječivom na jednom i vrhom koplja na drugom kraju. U pitanju nije bio laki pudao za predstave, napravljen od šupljeg drveta sa tankim sječivom radi povećane lakoće pokreta, bila je to tradicionalna verzija od debelog drveta, sa zarđalim čeličnim sječivom, od vrste koja se nasljeđuje sa oca na sina. Njegova tehnika nije bila sjajna, bilo je jasno da neće osvojiti jednu od prve tri nagrade ali kretao se sa određenom gracioznošću. Dok je lagano manevrisao pudaom oko tijela, napredujući uz i niz podlogu savijenih leđa, iznenada sam shvatio da je on radio na toj formi tokom najmanje šezdeset godina, što je značilo da ju je vježbao tokom japanske invazije, tokom građanskog rata, tokom zabrane kung fua, tokom kulturne revolucije i tokom kapitalističke eksplozije bogatstva. Po grubosti njegovih šaka i duboko izboranom tenu njegovog lica, bio je farmer ili fizički radnik tokom čitavog svog života , surovog života od jutra do mraka koji lomi kičmu. Ali nekako je našao vremena da istraje u svojoj vežbi.

"Sve to me je prekrilo talasom neočekivane emocije. I, dok sam ga fotografisao, shvatio sam da moram da držim aparat blizu lica kako bih skrio suze koje nisu prestajale.“

 Sada ovu priču da uporedimo to sa primjerom iz jednog u beskonačnom nizu tekstova koji se mogu naći na internetu, a posvećeni su vježbanju šta mislite čega?

Kome su posvećeni ? Šta traže od čovjeka na startu koji želi da vježba ? To je upravo isto ono što svi čitamo najčešće „Kako zategnuti donji dio tijela?“, „Kako izgledati lijepo na plaži?“, „Spremite tijelo za ljeto!“, „Oblikujte noge za nekoliko nedelja!“, "Omršavite 15 kg u 30 dana!" zar to ne zvuči beskrajno isprazno, banalno, trivijalno , sve same karikature smisla koje se prodaju kao njegova esencija?

A 80% ljudi odustane od vježbanja poslije 2 mjeseca ako ima te razloge, tako su istraživanja pokazala. Osobe koje imaju tako oskudno viđenje, a samim tim i oskudna očekivanja od vježbanja, nisu za istoka već za zapada. Jer šta to govori o njima do činjenice da su željni instant stimulansa, instant pristupa, instant rezultata, beskrajno površnih i plitkih zahvata? Ništa bolje ne opisuje samu suštinu vježbanja od ovog čovjeka koji je istinski volio kung fu. Njemu je bitan istinski smisao. On se ni ne dotiče samoisticanjem, dopadanjem drugima, šepurenjem i kićenjem sebe, radom na „privlačnom izgledu“.

Njegov smisao je posvećenost, dugotrajnost, neodvojivost od egzistencije, i to tokom čitavog života. Kao i kod starca iz knjige, koji je uprkos surovom životu od jutra do mraka koji lomi kičmu nekako našao vremena da istraje u svojoj vježbi, iz jednostavnog, najprostijeg, najprirodnijeg razloga. Jer zato što je to iskreno, neustrašivo volio da se bavi sobo i vježbanjem. Riječ je o poštovanju sebe, ali ne zaljubljenosti u sebe. Riječ je o dubokom povjerenju u sebe, a ne skrivanju nepoverenja iza potvrđivanja od strane drugih.

Riječ je o ostvarivanju odnosa sa sobom koji traje decenijama, do kraja života, a ne do sljedećeg ljeta, sledećeg odlaska na plažu, sledećeg fotografisanja, sledećeg pokazivanja u javnosti. Gde je, dakle, suština vježbanja, u isticanju bicepsa, butina, donji dio tijlea, pogledima drugih ili u najneposrednijem dodiru sa sobom. Da li je smisao u jednom trenutku ili godinama ? Vježbajte za sebe, gradite sebe, nadograđujte sebe jer vježbanje nije estetski smisao već.