Nastavnik za pravljenje keramičkih posuda najavio je prvog dana škole da razdvaja razred u dvije grupe.
Svi oni sa lijeve strane studija, rekao je on: biće ocijenjeni isključivo na količini posla koji su proizveli, a sve one sa desne strane samo po svom kvalitetu. Pored toga ocjenjivaće se estetski kvalitet posuda.
Njegov postupak bio je jednostavan: u poslednjem danu kad završavaju razred rekao da će donijeti svoju vagu za mjerenje količine keramičkih posuda. Na taj način bi pratio i ocjenjivao rad grupe, a "količina": pedeset kilograma posuda ocijenilo je "A", četrdeset kilograma "B", trideset kilograma "C" i tako dalje..
Međutim, oni koji se prave po "kvalitetu" moraju da proizvedu samo jednu posudu i dobiće ocjenu "A."
Pa, došlo je vreme ocenjivanja, pojavila se čudna činjenica: sve najkvalitetnije radove proizvela je grupa koja se ocenjuje po količini "A". Čini se da je grupa koja je imala puno posla, i puno prakse u radu na kraju proizvela najviše kvalitetnih keramičkih posuda.
Poruka ovde je jednostavna. Da uradite bolji rad, imajte prakse što više. Nemojte se usredsrediti na savršenstvo, već na kontinuirani razvoj i time ćete moći da poboljšate svoje vještine i izdvojite se od gomile. Pravite greške, učite iz grešaka i tako jedino postajete vrhunski majstor.
