BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search

Slika: BodyTune Group

Svi volimo roštiljanje, proslave i druženja jer tada se na stolu nađe pečenje, pivo, vino i malo brdo raznoraznih slatkiša pa možemo birati između čokolade sa marcipanom, torte sa likerom i mnogočega drugoga. Moramo priznati da ovi hedonistički proizvodi izazivaju konflikte u nama: s jedne strane željeli bismo se odati hedonizmu dok sa druge strane želimo biti racionalni i izbjegavati nezdrave užitke, kako bi dugoročno zadržali zdravlje i vitkost. Borimo se sami sa sobom.

Iako su filozofi vjekovima jasno razgraničavali razum od užitka, novo istraživanje, koje je objavljeno pokazalo je da nije tako jednostavno odvojiti razumno razmišljanje od prepuštanju jelu i piću u ogromnim količinama. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi, dopuštaju li ljudi sebi namjerno pokoje „zabranjeno“ zadovoljstvo. Istraživači su pretpostavili da što je više pojedinac primamljen određenim proizvodom više će razloga upotrijebiti za opravdanje konzumacije toga proizvoda.

60 ženskih studentica i profesorica koje su pristale biti dio studije, dovedene su pojedinačno pred sto na kojemu se nalazila slatka hrana. Učesnice studije su upućene da odmotaju proizvod i na skali od 1 do 7 izraze koliko im je zanimljiv, koliko su voljne probati ga, te kada i iz kojih razloga bi sebi dopustile ovu slatku zakusku.


Kako bi dodatno potvrdili svoju pretpostavku, autori ovoga rada pronašli su još dodatnih 37 studentica za dodatno ispitivanje. Ovaj put su odabrali samo one učesnice, koje su izrazile veliku važnost održavanja primjerene težine, da izgledaju lijepo, da im je fizički izgled bitan kako bi bili sigurni da će slatka zakuska zaista predstavljati prijetnju njihovim dugoročnim ciljevima vitkosti i fizičkom izgledu.

I ove učesnice prošle su isti postupak istraživanja, kao prethodne, pri čemu je od njih još traženo da navedu što više razloga, koji im padaju na pamet, dopuštanja konzumacije slatkiša koji je ispred njih.

Prvi i drugi eksperiment potvrdio je početne pretpostavke: pokazalo se da ispitanice smišljaju više razloga za konzumaciju slatkiša, što im je taj slatkiš primamljiviji. To znači da se kod ljudi u slučaju hedonističkih dilema aktiviraju procesi rezonovanja ( veća ktivacija dijela mozga koji služi za rezonovanje), koji rezultuju većim brojem razloga za popuštanje hedonističkom užitku.

Najčešći razlog kojeg su ispitanice navodile bio je slavlje ( „kada imam nešto za proslaviti“). Još su navodile napor („nakon što sam cijeli dan učila“) i dostignuće („jer sam položila ispit“). Učesnice su kao razloge još navodile i slatkiše kao nagradu za altruistično ponašanje te dugotrajno suzdržavanje od konzumacije slatkiša. Istraživači ovaj postupak nazivaju samolicenciranje – ljudi donose „strategijsku odluku“ o hedonističkoj konzumaciji, vodeći se tezom: „ja to zaslužujem“ .

Ovo istraživanje pokazuje kako popuštanju iskušenjima ne prethodi direktno impulsivnost, nego procesi odlučivanja koji olakšavaju prepuštanje nagradi ili zadovoljstvu. Nalazi ovoga istraživanja mogli bi donijeti konačan odgovor na pitanje – kako se oduprijeti svim tim pritiscima.

Imajući na umu da se za svoje zasluge nagrađujemo popuštanjem užitku, sljedeći put kada krenemo za „zabranjenim“ užitkom, možemo sebi jednostavno postaviti pitanje: „Kako mogu sebe nagraditi na zdraviji, prihvatljiviji način? Koliko mi treba zaista hrane danas“