BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search


Koja od stvari nas zaista čini sretnima? Kad i sa koliko novaca je moguće kupiti sreću? Uopšteno govoreći, veća količina novca ne podrazumijeva veći nivo sreće zadnja istraživanja govore, više novca više nesreće. Ponovljena istraživanja (Akinin i sur, 2013) rezultovala su zaključcima da kada se dostigne nivo prihoda malo veći od one normalne potrebne za zadovoljenje osnovnih potreba (hrana, stanovanje, plaćanje režija, zdravstvena zaštita, obrazovanje, slobodno vrijeme i sl.) veći izvori prihoda ne podrazumijevaju i veći nivo lične sreće mjerene pokazanim pozitivnim afektima. Međutim, način na koji trošimo novac, koji nam preostaje nakon podmirenja osnovnih potreba (i računa!), ima efekta na pokazanu sreću. Naime, ako se novac troši na ispravan način, posljedica je veći nivo lične sreće pokazanim dobrim raspoloženjem. Jedna od zanimljivih investicija novca koja donosi višu nivo lične sreće kažu istraživanja odnosi se na kupovanje vremena, a druga na pomaganje drugima.


NAŠ PODMUKLI MOZAK KOJI ANALIZIRA TROŠKOVE NAS TJERA DA SMO MANJE EMPATIČNI I MANJE ALTRUISTIČNI

Međutim, analiza dostupnih istraživanja može nametnuti i sljedeće pitanje; ako prosocijalno trošenje novca čini da se osjećamo dobro i sretno, zašto mislimo da će nas trošenje novca na sebe učiniti sretnijima u odnosu na davanje drugima? Zašto nas je često strah da ćemo ostati bez novca, opravdavamo svoju komociju iskrivljenim razmišljanjem kako je „većina humanitarnih organizacija sklona prevari“, kao i siromašni sugrađani koji nas u prolazu pitaju za pomoć i odlučujemo se – ne darovati?

Odgovor leži u podmuklom efektu novca na ljudski mozak. Istraživanja pokazuju da najjednostavnija misao o novcu proizvodi brojne negativne efekte na ljudsko ponašanje (Vohs i sur. 2006). Naime, razmišljanje o novcu automatski smanjuje: vjerovatnoću trenutne pomoći drugom čovjeku u potrebi, iznos donacije financijskih sredstava humanitarnim organizacijama, vrijeme koliko ćemo provoditi s drugim ljudima, smanjuje altruizam, dok istovremeno povećava do tri puta želju za radom u samoći, uz posljedice povećanja obima preuzetog posla radi poboljšanja standarda života. Posljedica toga je veće sagorijevanje kao posljedica stresa, uz veći nivo pokazane anksioznosti i emocionalne nelagodnosti.


ZAŠTO PROSOCIJALNO ALI ISKLJUČIVO PROSOCIJALNO TROŠENJE ČINI LJUDE SRETNIJIM ?

Prema teoriji samoodređenja (Weinstein i Ryan, 2010) ljudska dobrota mjerena iskazanim pozitivnim emocijama sreće, zavisi o zadovoljenju potreba za povezanošću, autonomijom i postignućem. Jedan od načina zadovoljenja tih potreba odnosi se i na prosocijalno trošenje novca. Ono tako može biti emocionalno nagrađujuće, kad nas povezuje s drugim ljudima. Tako su ispitanici istraživanja koje su proveli Aknin i sur. (2013) iskazivali veći nivo sreće kad su u Starbucksu dobili bonus od 10 dolara koji su potrošili časteći prijatelja, u odnosu na isti bonus koji su potrošili samo na sebe. Nadalje, efekt dolazi do izražaja kod pojedinaca koji žele vidjeti efekat svojih donacija na pozitivnu promjenu u svijetu. I to ih čini jako sretnima. Autonomija se odnosi na mogućnost vlastitog izbora koliko novca dati, kome i kada. Stoga efekti prosocijalne potrošnje na veći osjećaj iskazane sreće trebaju biti izraženiji pri donaciju koje je posljedica vlastitog izbora ili ličnih osjećanja.

Weinstein i Ryan (2010) su radili studije koliki je uticaj marketinga na sreću koja se javlja tokom donacija. Naučnici ototkrivaju veću aktivaciju mozdanih područja povezanih s nagradom za 40-50 %, kada su učesnici samoinicijativno odlučili davati novac lokalnoj humanitarnoj ustanovi, u odnosu na situaciju u kojoj je njihova donacija bila direktno zatražena preko bilborda, društvenih mreža i letaka. Posljedica, učesnici koji su dobrovoljno odlučili davati novac, izvještavali su i o većem stepenu lične sreće i drugih pozitivnih emocija.