BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search


Većina ljudi se tokom života sigurno našla bar jednom u sljedećoj situaciji; nakon proživljenog gubitka, traume ili neke emocionalno neugodne situacije, prijatelj ih u dobroj namjeri potapša po ramenu i pokuša utješiti poznatom izrekom: „Što te ne ubije, to te ojača.“  Kimnuli su glavom. Ili zakolutali očima.  Je li Nietzsche bio u pravu?

Nekoliko studija pokušavalo je dati odgovor na ovo pitanja, a među najvažnijima je longitudinalno istraživanje koje su proveli američki psiholozi Seery i sur. Na nacionalnom uzorku od gotovo 2400 ljudi u dobi od 18 do 101 godine ispitivali su povezanost kumulativnih životnih teškoća i ljudske čvrstine. Učesnici su u više navrata od 2001. do 2004. godine izvještavali o životnim događajima i negativnim iskustvima koje su potom istraživači rasporedili u 37 kategorija. Govorili su, primjer, o smrti supružnika, razvodu, hroničnim bolestima, ozbiljnim povredama, nesrećama, gubitku posla i zlostavljanju te su ispunjavali upitnike o efektu tih iskustava na njihove emocije, aktualno mentalno zdravlje i osjećaj dobrobiti.


PUNO NEGATIVNIH ŽIVOTNIH DOGAĐAJA – JEDNAKO LOŠE KAO NI JEDAN?

U poređenju s prijašnjim istraživanjima (npr. Edwards i sur. 2003; Lucas, 2007) koja su analizirala efekte pojedinih izoliranih životnih trauma (npr. posljedice seksualnog zlostavljanja na životnu dobrobit), ovdje su kombinovane novije metodološke tehnike kako bi se procijenio kumulativni efekat brojnih negativnih događaja koje je iskusila ista osoba. Dobijeni rezultati su u skladu s prethodnim istraživanjima o uticaju nepovoljnih životnih događaja na dobrobit ljudi. Uočeno je da više životnih teškoća i emocionalnih trauma uzrokuje i više ukupnih tegoba, simptoma post-traumatskog stresnog sindroma, uz niži nivo iskazanog životnog zadovoljstva.

Iako je ovo istraživanje korelacijskog tipa, pa se ne mogu utvrditi uzročno – posljedične veze takvih životnih iskustava na osjećaj dobrobiti, autori su analizirajući podatke ovako velikog broja ljudi po prvi puta otkrili da pojedinci koji su doživjeli umjereni broj životnih teškoća tokom života, izvještavaju o višim nivoima mentalnog zdravlja, sreće i osjećaja životne dobrobiti u odnosu na ljude koji imaju istoriju teških i dugotrajnih životnih trauma. To se primjer, odnosi na pojedince koji su proveli život u rizičnom prirodnom okuženju gdje su bili izloženi katastrofama poput potresa, uragana i poplava, a uz to su izgubili voljene osobe i posao. Međutim, oni koji su doživjeli umjereni broj nedaća, izvještavaju i o većem zadovoljstvu životom u odnosu na one koji nisu doživjeli ni jedan negativan događaj, traumu ili gubitak. Drugim riječima, ljudi izloženi manjem broju negativnih životnih događaja i trauma, zadržali su bolje mentalno zdravlje i osjećali se sretnije od onih koji su bili preplavljeni nepovoljnim događajima ili pak onih koji nisu iskusili ni jedan negativni životni događaj.

Izloženost velikim životnim traumama poput zlostavljanja i silovanja rezultuje negativnim efektima na mentalno zdravlje i osjećaj dobrobiti. Što je više životnih teškoća, više je i negativnih posljedica. Međutim, psiholozi dolaze do zaključka da nedovoljna izloženost životnim problemima i nedaćama takođe uzrokuje nezadovoljstvo vlastitim životom. Dob, kao niti vrsta životnih teškoća nije se pokazala značajnim za osjećaj dobrobiti i mentalnog zdravlja. Značajan je bio broj nedaća, i on je varirao od dva do pet.


VAŽNA JE UMJERENOST – ČAK I U BROJU ŽIVOTNIH TEŠKOĆA!

Teško je razmišljati o optimalnom broju životnih teškoća koje čovjek može podnijeti bez značajnih negativnih efekata na mentalno zdravlje, no s druge strane, kako je u jednom intervju naglasio glavni autor istraživanja Seery: „Život u potpunoj zaštićenosti od poteškoća nam se kratkoročno može činiti dobrim i ugodnim. Ali dugoročno, takav život ne pridonosi našem mentalnom zdravlju ni osnaživanju našeg karaktera, indentiteta i cijele ličnosti.“

Rezultati ukazuju da iskustvo životnih teškoća, iako trenutno stvara neprijatnost,  dugoročno jača kapacitete suočavanja sa stresnim i traumatičnim iskustvima. Autori istraživanja temeljem ovog rezultata zaključuju kako umjereni broj nepovoljnih životnih događaja doprinosi povećanju prilagodljivosti. Oni koji su tokom života izloženi u umjerenom nivou poteškoća (npr. nezadovoljstvo na poslu)  bolje funkcionišu, imaju ufikasnije mehanizme nošenja sa stresom i zadovoljniji su svojim životom u odnosu na one koji nisu iskusili teškoće. K tome, ljudi koji su iskusili veće životne teškoće  (npr. gubitak posla ili bliske osobe), razvijaju mehanizme uspješnijeg suočavanja s budućim životnim problemima. Naime, osoba se može osvrnuti na prošla životna iskustva i sagledati sve probleme i poteškoće s kojima se uspješno suočila i koje je preživjela. To posljedično vodi osjećaju ponosa i samoefikasnosti te smanjuje doživljaj negativnih emocija. Iako se ovo istraživanje temeljilo na ispitivanju uticaja većih životnih teškoća i trauma na mentalno zdravlje i osjećaj dobrobiti pojedinca, autori pretpostavljaju da i druga, manje loša iskustva doprinose budućoj čvrstini i povećavaju životni smisao.

 

ŠTA JE DOBRO U NEGATIVNIM ŽIVOTNIM DOGAĐAJIMA?

Saznanje da ljudi ne moraju biti trajno obilježeni negativnim životnih iskustvima, nego štoviše, da ona mogu biti dugoročno dobra za njihovo mentalno zdravlje, može pomoći pri planiranju psihoterapijskih postupaka kojima je cilj osnažiti osobu da se suoči s neugodnim životnim situacijama. Svi oni koji pružaju podršku bliskoj osobi koja je preživjela traumu, gubitak ili drugu životnu teškoću, mogu biti ohrabreni saznanjem da iako je nemoguće ukloniti nečiju patnju i bol – iskustvo životnih teškoća može biti korisno za mentalno zdravlje pojedinca.

Ako se promjena prihvati kao normalni dio života, a neizvjesnost i bol kao njezine temeljne sastavnice, životne poteškoće i patnja koja ju slijedi, mogu se gledati kao izazov u kojoj osoba ima priliku za rast i osnaživanje. Pri tome je važna socijalna podrška okoline.

Dakle, ako se uspješno starenje odražava u snazi i životnoj mudrosti, zaključno se može reći da u umjerenim dozama – ono što nas ne ubije, uistinu nas ojača!

 

Reference

1. Edwards, W.J., Holden, G.W., Felliti, V.J, Anda, R.F. (2003). Relationship between multiple forms of childhood maltretment and adult mental health in community respondents. The American Journal of Psychiatry. 160. 1453-1460.

2. Lucas, R.E. (2007). Long-term disability is associated with lasting changes in subjective well-being. Evidence from two nacionally representative longitudinal studies. Journal of Personality and Social Psychology. 717-730.

3. Seery, M.D., Holman, E.A., Silver, E.C. (2010). Whatever does not kill us: cumulative lifetime adversity, vulnerability and resilience. Journal ofPersonality and Social Psychology.6. 1025-1041.

4. Wortman, C.B. i Silver, R.C. (1989). The myths of coping with loos. Journal ofConsulting and Clinical Psychology. 57. 349-357.

 

PREUZETO SA WEB STRANICE: www.istrazime.hr

AUTOR KOJI JE PISAO ČLANAK: Maja Sedmak