BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search

Kako godine prolaze, djeca koju sam trenirao odrastaju i postaju ljudi. Neki od njih su otišli u svijet i počeli raditi u ozbiljnim kompanijama a neki su ostali. Često se jave da popijemo kafu i sjetimo se kako smo imali puno lijepih situacija, ali i sukoba o tome kako se ponašati na treningu i kakav pristup imati. Nekako sad budu zahvalni što sam ponekad sankcionisao određena ponašanja a tražio neka nova. Svaki trener svoj sistem rada mora zasnivati na tome da mlade sportiste spremi za život koji ih očekuje poslije bavljenja sportom. Govorio sam im da ako imaju želju otići raditi u inostranstvo uglavnom neka biraju meriokratska društvena uređenja. Meriokratija je: vodstvo teoretski zasnovano na zaslugama, talentu, vještini, inteligenciji i drugim relevantnim vještinama. Pored meriokratije, postoje nasleđe (aristrokratija), bogastvo (plutokratija) ili volja većina (demokratija). Tako da mi ne zamjere što sam im nekad budio osjećaj krivice i sramote. 


Osjećaj krivice i osjećaj sramote su najbolnije ljudske emocije. Svi se mogu prisjetiti tog ružnog osjećaja kad smo slagali roditelje da smo položili ispit a nismo, razočarali člana porodice nekim slučajem okolnosti u kojima smo se nalazili ili prevarili partnera? Znamo da krivica i sramota prave užasna osjećanja i postavlja se pitanje da li su krivica i sramota "loše emocije"?


Osjećaj krivice i osjećaj sramote mogu dovesti osobu do depresije, anksioznosti i paranoje, ali mogu i da utiču na naše ponašanje tj. da se bolje ponašamo, kaže jedan kanadski profesor. "Kada radimo neke stvari na koje nismo ponosni, mozak prirodno daje signale koji nas podstiču da promijenimo naše ponašanje i da se drugačije ponašamo." Niz istraživanja ovog profesora ukazuju na to da osjećaj krivice i sramote služe važnoj, adaptivnoj funkciji koja je važna za ljudski opstanak.


ŠTA JE EVOLUCIJSKA TEORIJA KOJA JE VEZANA ZA KRIVICU I SRAMOTU KOD DJECE?


Sramota je dugo bila gledana kao "rođeni brat krivice", ali ta dva osjećanja su nam koristila tokom ljudske evolucije. Sramota i krivica su funkcionalno osmišljeni da nas zaštite od nanošenja štete onima koji su nam dragi i da se u budućnosti bolje ponašamo prema njima. One nam pomažu da se prema ljudima oko sebe ponašamo skladnije, finije i odgovornije. Kroz evoluciju, ljudi su se morali oslanjati jedni na druge da bi preživjeli bolest, spasili od napada grabežljivaca, da prežive u situacijama gdje nemamo osnovnih resursa za život ili gdje ima jako malo hrane koja nam je potrebna da preživimo. Krivica nas može učiniti ljubaznijim i da se više dajemo drugima. 


U suštini, mi kao individue treba da ne oštećujemo ljude oko sebe. Sistem krivice je osmišljen tako da nas oblikuje u osobe da ne nanosimo drugom štetu, da zaustavimo taj obrazac ponašanja i da se naprave korekcijski koraci. Takođe, sramota nas upozorava da djelujemo na način koji može uzrokovati situaciju gdje nam druge osobe mogu prići i reći da naši postupci nisu dobri. Dakle, prirodna selekcija favorizuje one koji imaju osjećaje krivice i sramote.

 

KAKO SE KOD DJECE RAZLIKUJU OSJEĆAJ KRIVICE I SRAMOTE?


Krivica i sramota su samosvjesne emocije povezane sa moralnim neuspjesima. Krivica i sramota su dvije emocije koju možete doživiti i mogu biti prisutne jedna bez druge.
Osjećaj krivice se može doživjeti a da niko drugi ne zna šta ste uradili. Možda ne prouzrokuje ništa drugo osim da se osjećate kao da trebate bolje postupati prema drugima. I možda da pokušate da ne radite tu pogrešnu stvar u budućnosti.


Kod osjećaja sramote, fokus je na tome da neko drugi otkrije to što ste vi uradili. Za razliku od krivice, sramota može dovesti do više loših postupaka, kao što je laž ili uništavanje dokaza svojih postupaka. Te stvari i takva vrsta prestupa su društveno nepoželjne, stvaraju žrtve. Međutim, ova ponašanja mogu da smanje mogućnost sličnih postupaka u budućnosti.

 

ŠTA SE DEŠAVA U MOZGU DJECE KADA IMAJU OSJEĆAJ SRAMOTE ILI KRIVICE?

Krivica i sramota aktiviraju frontalni korteks i dio mozga koji se bavi kontrolom vremena. Osjećaj krivice se rađa kada imamo ponašanje koje se sukobi sa vašom savjesti. Osjećaj sramote se javlja kada mislimo da smo oštetili ili uništili našu reputaciju.
Tokom FMRI studija, tim njemačkih naučnika sa Univerziteta u Minhenu otkrio je da sramota pravi visoku aktivaciju u desnom dijelu mozga, ali ne u vašoj amigdali. Kada smo u stanju osjećaja krivice, imamo visoku aktivaciju u amigdali i čeonim režnjevima, ali manje nervne aktivacije u obe moždane hemisfere. Istraživači su zaključili da je osjećaj sramote, sa svojim širokim kulturnim i društvenim faktorima puno složenija emocija, dok je osjećaj krivice s druge strane povezan samo sa naučenim društvenim standardima okoline i količina usvojenih društvenih standarda te osobe.

 

ZAŠTO NEKI LJUDI IMAJU OSEĆAJ KRIVICE ILI OSJEĆAJ SRAMOTE VIŠE OD DRUGIH? ZAŠTO DJECA U ODRASLOM DOBU IMAJU UBIJENA OSJEĆANJA KRIVICE I SRAMOTE ?

Ljudska ponašanja su pod uticajem biologije i okoline, što znači da su mnogi faktori veoma bitni i važni. Brojne studije ovih istraživača pokazuju da osjećaj sramote precizno prognozira naše ponašanje, precizno definiše intenzitet našeg ponašanja i stepen do kojeg ćemo naše ponašanje konstantno ponavljati. Osjećaj sramote se aktivira do onog stepena do kojeg mi mislimo da smo u pravu ili "baš sam u pravu". U slučaju osjećaja krivice, intenzivnije je povezan sa unutrašnjim sistemom vrijednosti te osobe, a ne sa onim koje se uči od drugih.
Ljudi sa nekim psihičkim bolestima možda nikada neće imati osjećaj sramote ili osjećaj krivice. A djeca, dok su mala i dok odrastaju kao biološki obrazac ponašanja tokom svoje evolucije imaju osjećaj krivice i sramate, a kao odrasla osoba samo nastavljaju taj obrazac ponašanja ili ga gube zbog pritiska okoline.