BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search


Otkako sam počeo raditi ovaj posao posmatram zavisnike od slatkog, ljude koji su zavisni od ogromnih količina hrane i ljude čiji se život svodi na unos hrane koju vole i to im je 
smisao života. Te ljude jako volim te stalno sam analizirao kako mogu da im pomognem jer zavisnost od slatkog i hrane prouzrokuje takvo stanje pored toga postajemo zavisni od računara, igrica, telefona ili mobilnog telefona. Uvijek sam se pitao: šta je uzrok zavisnosti te djece, muškaraca ili žena ? Žašto nastavljamo sa takvim načinom života koji ne funkcioniše i postoji drugačiji način života ?

Počeo sam izučavati i čitati razne članke koji vezani za liječenja zavisnika, čitao sam istraživačke radove i pratio istraživanja koja se rade na mozgovima zavisnika. Ono što sam shvatio da sam bio u zabludi te moramo usvajati nove načine liječenja zavisnosti, moramo usvajati novi način kako posmatrati zavisnike. 

Često čujemo ako uzimate nešto slatko ili neku drogu poslije toga vi ste ovisnik ali to nije baš istina. Jer odete u bolnicu i dosta ljekova u sebi sadrži razne vrste opijata i onda bi trebalo po izlasku iz bolnice trebali bi biti ovisnici. Diamorfin je po sastavu isti heroinu. Ali vi kad izađete iz bolnice davali su vam mjesec dana diamorfin a niste ovisnik.

Jednog profesora kojeg par zemalja plaća milionima je angažovan da riješi taj problem u par država. On je radio niz eksperimenata ali prvi je bio da je ubacio miševe u kavez gdje je bila voda bez heroina i sa heroinom. Tokom studije svi miševi su pili vodu sa heroinom. On je posmatrao miševe i rekao hajde da probam nešto drugačije, da miš ima nešto mimo vode u svom kavezu. Napravio je ogroman kavez koji je nazvao "Park za miševe". Tu su imali sir, tunele, loptice u boji, prijatelje i mogućnost seksa. U parku su takođe imali flaše sa vodom i sa heroinom. Fascinatno otkriće je bilo, niko nije koristio vodu sa drogom tokom boravka u parku. 100 % predoziranja je bilo kad su bili u izolaciji a 0 % kad su bili srećni i zadovoljni. Tačnije kad su imali dobre veze i odnose sa drugima, miševi nisu koristili vodu sa heroinom kad su bili povezani sa ostalima miševima emotivno. Ovo je zanimalo profesora jako pa je analizirao studiju “Vijetnamski rat” gdje je tokom rata u Vijetnamu 25 % vojnika uzimalo heroin. Poslije rata njih 95 % je prestalo uzimati heroin i onda je na osnovu toga profesor rekao postoji drugačija priča o zavisnosti. Šta ako zavisnost ima veze sa kavezom ? Šta ako zavisnost ima veze sa okruženjem u kojem se nalazite ? 

On se udružio sa jednim holandskim profesorom i rekli su da zavisnost zovu "vezivanje". Ljudska bića imaju potrebu za vezivanjem, kad smo srećni i zdravi stvaraćemo veze jedni sa drugima, ali ako to ne možete da uradite, jer ste izolovani ili ste pretpljeli traumu ili vas je život nagazio stresom vezaćete se za nešto što vam daje olakšanje ili osjećaj olakšanja. To može biti kocka, kanabis, kladionica, kokain, heroin, pornografija, mjenjanje partnera ili ćete se vezati za nešto što je naša priroda. To je ono što želimo kao ljudska bića. Da smo povezani emotivno.

Profesor je dokazao ako ste prisutni, imate posao koji volite, ljude koje volite i ljudi koji vas vole to vam pokazuju svojim djelima imate mogućnost da ne postanete zavisnik. Što bi profesor rekao “zdrave odnose imate sa ljudima oko sebe”. Jer centralna stvar zavisnosti je nemogućnost da budete prisutni u svom životu. 

2000 godine Portugal je imao najveći problem sa konzumacijom droge u Evropi. Oni su žigosali, tukli i kažnjavali ljude a brojka zavisnika je bila sve veća. Premijer i vođa opozicije su formirali tim naučnika i psihologa da riješe ovaj problem. Oni su sav novac koji su koristili da kažnjavaju uzeli i iskoristili na što veću interakciju zavisnika. Na primjer ako jedan automehaničar zaposli zavisnika i brine o njemu država mu daje platu i on ima bonuse za to. Poslije 15 godina stopa zavisnika je manja za više od 50 %.

Kad pogledamo ovo i pratimo istraživanja koja se bave prijateljstvima, tačnije koliko prosječan čovjek u modernom društvu ima prijatelja koje može da pozove kad je u krizi. Pedesetih godina je taj broj bio 5 a od tada taj broj je u stalnom pad i sada taj broj iznosi 0,8, u stalnom porastu su nam kvadratima stana u kojim živimo, broje nekretnina koji imamo, veličina konjskih snaga u autu, memorija u mobilnom telefonu, broj dana na odmoru tokom zime i ljeta koje treba da imamo kako bi se pohvalili prijateljima. Stvorena je kultura danas da smo prijateljstva i kvalitetno vrijeme zamijenili kvdratima stana, skupim autima, skupim telefonima i skupim odmorima. 

Profesor ovih studija kaže da se zavisnost ne liječi pojedinačno već kao grupa. Profesor kaže da smo stvorili društvo slično kavezu a mnogo manje kao "Park Za Pacove".