BodyTune Group

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

BodyTune Group

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

BLOG

Live Search

 

Većina ljudi ne zna šta stvarno hoće, čime se želi baviti u životu ni koji su njihovi talenti - ne znaju šta je njihov pravi poziv. To je razlog zašto se ne bave onim za šta su stvoreni, šta je njihova životna misija, pa stoga i ne mogu ostvariti blagostanje. A razlog zašto većina ljudi uopšte ne zna svoju svrhu, svoj poziv, je taj što nisu povezani sa univerzumom koji im je i podario suštinu, a shodno tome i talente i resurse za njeno ostvarenje.

Poziv i zanimanje nisu uvijek isti, premda bi trebali biti. Poziv je ono za što smo pozvani na ovaj svijet da donesemo neku vrijednost svijetu, za što smo stvoreni, a zanimanje je ono što smo izučili. Nažalost mnogi su studirali (ili studiraju) i rade ono što nema veze s njihovim pravim pozivom, s njihovom životnom svrhom ili suštinom, jer su donijeli odluke o izboru studija ili bilo koje druge događaje kao i o izboru posla služeći se isključivo razumom - prema nagovoru roditelja, prijatelje, babe, dede ili prema onome što misle da bi bilo pametno ili da bi donijelo dobru zaradu ili dobar status u životu.

Ali, razumne odluke nisu uvijek najbolje odluke, jer um ne barata s dovoljno informacija na temelju kojih bi mogao donijeti optimalan zaključak.

Um se uglavnom vodi za iskustvima i vanjskim faktorima, koji nas mogu zavesti i odvratiti od onog šta nam je "suđeno", za šta smo stvoreni. Ono što drugima donosi zaradu i zadovoljstvo ne mora i nama, jer svaki čovjek ima svoj lični poziv koje ne mora imati veze s ličnim pozivom drugih. Stoga je profesionalna orijentacija nepotpuna ako se provodi samo razumom. Treba se povoditi vlastitom dušom, činiti ono šta u duši osjećamo da je naš poziv kojim najbolje možemo pridonijeti društvu. Duša nam "govori" intuicijom, instinktima i osjećajima (ne emocijama), a ne toliko razumom.

Profesionalna orijentacija koju nam pruža stručna služba u vrijeme izbora srednje škole i/ili fakulteta donekle nam pomaže odgonetnuti talente i za koje zvanje bismo se trebali obrazovati, ali često to nije dovoljno. Smisao i svrhu života ne možemo dokučiti testovima inteligencije, razmišljanjem, analizama ili sličnim racionalnim metodama. Njih možemo saznati jedino duhovnim putem, uz pomoć duhovnog vodiča ili učitelja (koji dobro razaznaje volju svevišnjeg stvoritelja za svakog pojedinca).

Na vrlinu poniznosti mnogi gledaju kao na manu, no to je ego na snazi. Ego nas tjera na ponos, oholost, aroganciju i slično. Zbog ega i otuđenosti od svog učitelja, većina ljudi ni do poznih godina ne sazna šta je njihov poziv, čak ni šta vole raditi niti čime bi se bavili kad bi mogli birati i kada novac ne bi bio u pitanju.

Kad pogledamo sliku dole i ovo gore napisano shvatimo, da ne treba da se čudimo što je neko odabrao poziv a ne zanimanje.